Video: General Praljak je veličina, humanitarac i vođa vojske koja nas je obranila od ISIL-a

Oglasi

Obraz za telale u ZHŽ-u

Sramotna je neprofesionalnost i korumpiranost vlasti u ZHŽ-u. Što je Posušje, što je Herceg Bosna? To nisu oni koji javne obrazovne institucije doživljavaju kao privatnu svojinu i ne vode se nikakvim moralnim standardima.

Pošušje, Herceg Bosna – to su svi oni učenici koji stoje pred posuškom gimnazijom i traže pravdu, to su svi profesori koji direktno IZLAŽU SEBE i svoju egzistenciju kako bi osigurali dostojanstveno obrazovanje za mlađe generacije te zbog tog nerijetko bivaju kažnjeni, kao i njihove obitelji.

Posušje i Herceg Bosna, to nije ministarstvo koje se ruga zdravom razumu građana niti ministrica koja nije spremna, ne zna i ne želi preuzeti odgovornost i odstupiti. Posušje i Herceg Bosna, to je sutkinja koja je u presudi ‘oprala’ ministricu, iako mnogi krive i sud, ali samo zato jer nisu vidjeli presudu, a vidjeli je nisu jer mnogi ne žele da se vidi. Ovakvi događaji su oni gdje se moraju zauzeti strane, a lijepo je znati da će oni koji su izabrali stranu istine i pravde – pobjediti, jer uvijek to Bog tako posloži.

Dok je fra Grgo bio živ, napali ga fratri u Kreševu da objavi da je Hrvat, a on im odgovori: “Ako je Vaše hrvatstvo za telale, nije moje!” Lijepo je vidjeti profesore kako slijede ideje čovjeka po kojem škola nosi ime. Dragi profesori, a i učenici, ako je ”njihov obraz” za telale, nije vaš!

P.S. Četiri godine sam pohađao Gimnaziju fra Grge Martića. Bio sam i previše živahan, često i neodgovoran. Ipak, nikad me nijedan profesor nije oštetio na bilo koji način, dapače. Ne treba mi veći razlog zašto da vjerujem kako odluke i prosudbe naših profesora mogu biti Biblija za pojedince u ministarstvu i vlasti. I ne treba mi previše pameti da zaključim kako će se djeca ugledati na profesorice i profesore, a ne na foteljaše, što nam opet govori – nije sve tako crno.

Okupili su se Ivani, a hoće li i obespravljeni?

Na Kupresu se jučer u jednom društveno simpatičnom događaju okupilo 2325 Ivana i tako je oboren Guinnesov rekord u broju imenjaka na jednom mjestu. Ovaj interesantni događaj privukao je veliku pozornost javnosti, a dan je, sudeći po posjetiteljima, protekao odlično. Ranije su ovaj Guinnessov rekord simbolično držali Muhamedi okupljeni (opet simbolično) u Ujedninjenim Arapskim Emiratima, zemlji čiji stanovnici već nekoliko godina gotovo mahnito kupuju zemlju po Bosni i Hercegovini, pri čemu BiH mnogi doživljavaju kao privatnu islamsku prćiju u kršćanskoj Europi. To najbolje dokazuju neki od njihovih postupaka. Recimo, Buroj International Group iz Emirata najavila je izgradnju najvećeg turističkog grada u Europi koji bi trebao biti izgrađen u Trnovu kod Sarajeva, mjestu gdje je ista grupacija prodavala nepostojeće stanove, odnosno maglu.

Nastavi čitati “Okupili su se Ivani, a hoće li i obespravljeni?”

Znamo da je bitno biti Bošnjak, ali je li još išta bitno?

Poprilično je teško zaboraviti popis stanovništva koji se u BiH proveo 2013. godine. Prije takvih, u svijetu rutinskih, a u BiH kompleksnih događaja, pojave se fenomeni koji vjerno oslikavaju stanje u društvu. Tako je, usred gotovo pa predratnog stanja koje je uzrokovano popisivanjem i prepisivanjem građana BiH, pokrenuta kampanja sa sloganom „bitno biti Bošnjak.“ U spotovima su korištena i djeca i stari, i miroljubive i manje miroljubive retorike, objavljivane su i knjige koje u naslovu nose bitnost bivanja Bošnjakom, a sve kako bi se torovski svi oni koji se ne osjećaju Hrvatima ili Srbima cementirali u narod čiji poglavari uglavnom sustavno rade na uništavanju BiH i njezinog daytonskog duha. Koliko je pojedincima bilo važno biti Bošnjak, govori i činjenica da ih se moralo govoriti da su uopće Bošnjaci. Zamislimo kampanju na fakultetima koja mladima objašnjava kako je bitno biti student i nagovara ih da se izjasne kao studenti kad ih pitaju studiraju li. Ili kampanju u bolnicama gdje sedmogodišnje dijete sa suzom u očima i Klavocinom u ruci uvjerava ljude u bolnici kako je bitno biti pacijent. Nezamisliv je spot koji poziva Hrvate da se izjasne Hrvatima, valjda kako se zabunom neki Ante iz Gruda ne bi izjasnio Srbinom. Oprez je, kažu, majka.

Nastavi čitati “Znamo da je bitno biti Bošnjak, ali je li još išta bitno?”

Lijepo je znati tko je tko.

Budući da mi cijeli dan stižu pozivi i poruke s pitanjem zašto sam odustao od govora na jučerašnjem veličanstvenom skupu potpore u Mostaru, iako sam najavljivan dva mjeseca kao govornik, odgovoriti ću ovako umjesto svima pojedinačno. Iako nisam planirao ništa napisati, ne želim da se u raznoraznim tumačenjima ljudi iz organizacije prozivaju, a bili su i više nego korektni.

Nastavi čitati “Lijepo je znati tko je tko.”

Najpametnija i najmoralnija je zašutila, a BiH je dobila priliku života

„Dođu tako ponekad vremena kada pametan zašuti…“ kultna je rečenica koja se u javnosti već godinama pripisuje srednjobosanskom nobelovcu Ivi Andriću, iako on nikada ništa slično nije izrekao niti napisao. Bez obzira na to, danas s optimizmom možemo reći kako dođu ponekad vremena kad i ona najpametnija (čitaj: međunarodna zajednica) zašuti. Taj gejzir mudrosti, tolerancije, sveopćeg i istančanog ukusa za istinu, ona međunarodna zajednica čije se stavove i postupke ne smije ni propitkivati, ušutila je. I to u zemlji gdje je najviše bučila, u Bosni i Hercegovini.

Nastavi čitati “Najpametnija i najmoralnija je zašutila, a BiH je dobila priliku života”