Što je Hrvat u BiH?

Nakon dugog promišljanja o tome što je Hrvat u Bosni i Hercegovini došao sam do dva moguća rješenja. Prva teorija je ona koja je u posljednje vrijeme vrlo popularna u zelenim krugovima i naturalističkim pretenzijama a to je ona da je čovjek ono što jede. Vodeći se tom logikom, došao sam do zaključka da je Hrvat u BiH za vrijeme ljeta janjetina (jagnjetina?), a za vrijeme zimskom perioda sarma, kiseli kupus ili za one ultrakonzervativce čak pura i lučnica. Također, ako odbacimo sulude teorije o tome što čovjek je ili nije ostaje nam na repertoaru klasična definicija da je čovjek živo biće koje ima visoko razvijen mozak sposoban za apstraktno razmišljanje, govor, rješavanje problema… Hrvati u BiH uistinu često razmišljaju, pogotovo apstraktno, ni govor im nije stran ali tu stvar polako zastaje. Rješavanje problema? Tu su Hrvati iz BiH zakazali (i sam sam jedan od njih). Sveopće javno mnijenje za Hrvate u ovoj državici (?) je nepogodno od prvog dana njezinog postojanja, tog kobnog prvog ožujka.

Dan nezavisnosti samo da Bošnjake?

Nekako je taj dan nezavisnosti postao rezerviran samo za pripadnike najbrojnijeg konstituivnog naroda, a to su Bošnjaci, iako su Hrvati na referendumu dali možda ne presudan, ali izuzetno velik broj glasova za tu neovisnost. Tako dolazimo do uistinu jednog, moglo bi se reći i presedana u modernoj demoNkraciji. U Vitezu je prije par dana dana, točnije dan prije Dana nezavisnosti uklonjena zastava Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Ne bi to bilo toliko ironično da se to dogodilo na Ilidži, ali nije. Dogodilo je se u gradu za koji su 653 Hrvata položili živote. Ne bi to bilo ni toliko diskutabilno da je uklonjena zastava Republike Hrvatske, ali to se također nije dogodilo. Uklonjena je zastava koja je u Ustav FBiH ušla potpisivanjem Washingtonskog sporazuma, puno prije nego je zastava Bosne i Hercegovine uopće postojala i skicirana, a kamoli dovršena. Reklo bi se – ne vidim foru. Kada bolje promislim, Dan nezavisnosti BiH nije dan nezavisnosti za Hrvate u BiH. Za nas je to dan ovisnosti jer nam je to još jedna karikatura koja nam pokazuje koliko smo zapravo ovisni o Bošnjacima. Dok jedni slave Dan nezavisnosti, drugi ga bojkotiraju (Srbi) a treći oplakuju imaginarno realni (čuj ovaj oksimoron) Dan ovisnosti. Raj na nebu, čistilište s tri konstituivna naroda u BiH i pakao s dva konstituivna naroda u Federaciji. Salata.

Sado-mazo ili sado-majorizacija?

Cijeli svijet (čast iznimkama) ludi za filmom koji je oličenje svega bespotrebnog i nemoralnog što postoji na ovoj kuglici zemaljskoj, a Bosna naravno uvijek prati trendove. Tako mi veli prijateljica u Sarajevu prošlu subotu da je išla u kino tri puta i tri puta gledala spomenuto smeće. Ipak, iako sam okorni mrzitelj onakvog pristupa filmu i umjetnosti općenito, za mene kao Hrvata u BiH postoji još i veći problem. Sado-mazo je još i prihvatljiv kakva je sado-majorizacija Hrvata. Godinama s legalnim ali ne i legitimnim predstavnikom na vlasti, koji upravo ovih dana kreće s javnim izjašnjavanjem kao Bošnjak (bosanski mu je maternji jezik, hvali se Zlatnim ljiljanom i pripadništvom Armiji BiH).

Zanimljivo je kako netko preko noći izgubi tu nit Hrvatstva. Da mi netko kaže da je Danac postao Norvežanin možda bih i povjerovao, ali da Hrvat odjednom postane Bošnjak, ne bi išlo. Ili, ako to pogledam iz druge perspektive, možda bi se iz Komšićevog ponašanja dalo ponešto i naučiti. Večeras ću puno lakše utonuti u san kada sam shvatio da je hrvatstvo očito anticiklona, danas te ima a već sutra ne.

Majorizacija je neupitna i što se tiče financijskog aspekta. Možda čuveni Austrijanac Wolfgang Petritsch zna da je iz većinsko hrvatskih županija/kantona od 1995. do 2008. otišlo poreza dosta više nego što je se kroz proračune u te županije vratilo. A dosta nije par miliona. Dosta je u ovom slučaju 4.5 milijarde KM. Do sada je, naravno, zbog neuračunatih 7 godina taj broj vjerojatno negdje oko 6 milijardi KM.

Prisvajanje satelitskih odašiljača Erotela 1999. godine od strane FTV-a je za njih vjerojatno oličenje demokracije, a za nas izgazane demoNkracije. Kad smo već kod javne televizije i sličnih problema, nema potrebe da pišem nego ću jednostavno priložiti genijalnu grafiku koju sam jučer vidio na portalu poskok.info . Riječ je o usporedbi kakva prava i kakav federalni ustroj imaju Nijemci u Belgiji, odnosno kakav Hrvati u BiH sustav nemaju. ( KLIKNI ZA GRAFIKU )

ISLAMSKI RADIKALISTI NISU PRIJETNJA, PRAVI TERORIZAM JE U HERCEGOVINI (uskoro se očekuje e-mail pokolj)

I dok u Sarajevu, kojeg redovito posjećujem svaki dan osvane jedna više turska ili arapska (…) zastava, dok cijela sela masovno odlaze pružiti potporu braći džihadistima, pravi problemi i pravi terorizam se događa u Hercegovini. Po mnogima državni neprijatelj broj 1, jedan od najutjecajnijih računalnih terorista na svijetu dolazi upravo iz mog mjesta, Posušja. Satirična i moralno legitimna (a sud će procjeniti da li je i legalna) dosjetka te preko noći napravi teroristom.

Eh, što bi SAD dao za jednog takvog državnog neprijatelja da republikanci i demokrati imaju paravan za prikupljanje jeftinih bodova. Najveća ironija svega je što je državljanstvo postalo lako izmjenjiva akreditacija za lopovluk, a slanje mailova državni udar.  Nerkez Arifhodžić je nažalost platio tek najmanju cijenu za svoje ohole i pohlepne namjere, ali je nakon par psovki vjerojatno i to prebrodio. Ono što je zastrašujuće je to da imamo Hrvata teorista, neki zagriženi bi rekli možda i prvog nakon Zvonke Bušića (pokoj duši).

Nakon rezimiranja svega i spajanja nespojivog, pa čak i ovog kratkog promišljanja s nekim teorijskim formama, mislim da sam upravo u svojoj glavi razabrao 4 uloge koje Hrvat može igrati u kazalištu zvanom BiH, a to su:

ČETIRI TIPA HRVATA U BIH

1. Hrvat može  biti janjetina.

2. Hrvat može biti kiseli kupus.

3. Hrvat može biti Bošnjak.

4. I ona najkonačnija forma, evolucijski najnaprednija za sada živi kao prototip u liku i djelu Ivana Šušnjara. Predlažem da dobije status počasnog građanina Sarajeva i ako ništa neku skromnu bistu na Ilidži. Na državnim televizijama već se pojavljuju ljudi u majicama s njegovim likom, što dovoljno govori o snazi njegove poruke (odnosno, terorizma).  Ispred smo konkurencije. Dok Srbi, Slovenci, Makedonci i ostali idu u ratove kao plaćenici, mi imamo prvog računalnog terorista u regiji. Također ima i vrlo zavidno znanje što se tiče planktona i mora. Najslabije stoji s hobotnicama, ali je zato imao sipu čak u svom dvorištvu.

Da imam jednu želju od zlatne ribice poželio bih da se svi ili većina bošnjačkih istaknutih političara pretvore u sliku i priliku našeg prvog računalnog terorista. Tada bi se, ali samo možda, i ovdje nešto promijenilo.

Oglasi