Hercegovački znanstvenici kroz povijest

Puno je pisano o stereotipima prema Hercegovcima i kraju iz kojeg dolaze , a nerijetko je naša Hercegovina predstavljena kao nazadna i konzervativna sredina prepuna nepismenih ‘kamenjara’ koji, eto imaju dobrog ‘rođu’ koji ih progura da uspiju nešto napraviti u svom životu. Tako kada bi netko čuo sintagmu ‘znanost i Hercegovina’ zasigurno ne bi našao nikakvu poveznicu, a vjerojatno bi odmahnuo rukom ili se ironično podsmjehnuo. Međutim, ono što je tvrda istina jest da je Hercegovina tijekom povijesti imala puno ljudi koji su njegovali najuzvišenije filozofske misli, proučavali povijest, otvarali tiskare, opismenjavali stanovništvo, bavili se matematikom, pisali, istraživali i još mnogo toga.

Veliki dio kulturnog, ali i znanstvenog rada  Hercegovine ostvarili su franjevci. Jedan od istaknutijih je bio Franjo Milićević koji je 1872. godine u Mostaru otvorio prvu tiskaru u Hercegovini. Otvaranje tiskare je presudan događaj za kulturno-znanstveni preporod Hercegovine. Tada se pokreće publicističko-novinarski rad, objavljuje se literatura ‘za pučke učione’, a među svekolikim djelima bilo je i stručne i znanstvene literature. Milićević, njegova subraća franjevci kao i nekolicina svjetovnih intelektualaca obogatili su baštinu Hercegovine poučnim i znanstvenim knjigama, školskim udžbenicima i priručnicima te mnogim drugim bogatim sadržajem. Koliko je Hercegovina ‘nazadna i nezapadnjačka’ govori i činjenica da su radnički odnosi u tiskari u to vrijeme bili uređeni strogo prema zapadnoeuropskim načelima. Osim tiskanja knjiga izlazile su i novine: Hercegovački bosiljak, Glas Hercegovca, Osvit i dr.

Znanost koju su Hercegovci posebno njegovali, a i danas njeguju, je filozofija.  Mnogi od hercegovačkih filozofa su analizirali filozofe poput Hegela, Kanta, Marxa i mnoge druge. Tako je malo poznato da je fra Kruno Pandžić u svojoj doktorskoj disertaciji prvi od Hrvata obradio mišljenje jednog od najintrigantnijih suvremenih europskih filozofa Martina Heideggera. O Kruninu radu Heidegger se očitovao pozitivno i pohvalno. Osim Krune, u Hercegovini su djelovali lektori filozofije koji su predavali na visokim učilištima, a neki od njih su fra Kruno Karapandžić, fra Ante Bandić, fra Lovro Šitović i fra Franjo Marušić. Trojica plodnih filozofa mislitelja iza drugog svjetskog rata su fra Valentin Vasilj, fra Kvirin Vasilj i fra Serafin Hrkać koji je sa svoja dva doktorata iz znanosti i danas aktivan te je urednik znanstvenih izdanja u ZIRAL-u – izdavačkoj kući hercegovačkih franjevaca u Mostaru te redovni član ANUBiH. Od živućih hercegovačkih filozofa još valja spomenuti Ninu Raspudića, jednog od najpoznatijih intelektualaca u Hrvatskoj.

Povijesnom znanošću bavilo se puno Hercegovaca, a danas se značajno bave fra Robert Jolić i fra Ante Marić. Vrlo značajno je spomenuti dr. Stjepana Krasića koji je bio dugogodišnji profesor crkvene povijesti na rimskom sveučilištu Angelicumu. Krasić je i dopisni član HAZU-a , a svojim djelom ”Počelo je u Rimu” pomaknuo je početke normiranja hrvatskog jezika skoro dvjesta godina u prošlost u odnosu na stavove koje je znanost do tada prihvaćala. Svoj dokaz Krasić je izveo po tome što je dokazao da se u 17. st. temeljem dekreta pape Grgura XV. iz 1622. i pape Urbana VIII. iz 1623. hrvatski jezik morao predavati na najpoznatijim europskim sveučilištima- Beču, Padovi, Parizu, Madridu itd.

Što se tiče opismenjavanja stanovništva, podučavanja i otvaranja ustanova koje su poticale znanstveni i stručni rad itekako je važno spomenuti školsku godinu 1917./18. kada je odlukom Zemaljske vlade u Sarajevu Franjevačka klasična gimnazija na Širokom Brijegu dobila pravo javnosti. Najveće zasluge za to idu tadašnjem provincijalu Hercegovačke franjevačke provincije fra Davidu Nevistiću i fra Didaku Buntiću koji je, osim spašavanja stanovništva od gladi, provodio masovno opismenjavanje hercegovačkog puka. Fra Didak je svojom požrtvovnošću i pameću genijalno vodio rat protiv nepismenosti u Hercegovini. O načinu Didakove borbe protiv nepismenosti, odlično piše fra Marinko Šakota u knjizi ”Uzor fra Didak Buntić”.

Nisu Hercegovci neskloni ni prirodnim znanostima. Neki od njih su voljeli i biologiju, a već u 13. stoljeću franjevci su koristili medicinske metode. Fra Petar Bakula je osim prosvjetiteljskog,pravničkog i književnog rada, završio liječnički tečaj te radio ljekarske poslove, a između ostalog bio je osobni liječnik ali-paše Rizvanbegovića. Fratri su i prvi u BiH dobivali diplome diplomiranih liječnika, a o njihovim medicinskim postignućima napisano je jako puno knjiga i znanstvenih radova. Iako nema svjetski poznatih matematičara i fizičara iz Hercegovine, valja napomenuti da su matematika i fizika bile redovno  predavane u prosvjeti od profesora i stručnjaka za ta područja. Međutim, neću biti skroman da ne napomenem da je Josip Ruđer Bošković ,jedan od najvećih i najpoznatijih znanstvenika svoga vremena podrijetlom iz Hercegovine. Naime, njegov otac je rođen u Orahovu Dolu, blizu Popova polja (Istočna Hercegovina ). Što je sve ovaj ‘podrijetlom Hercegovac’ ostavio svijetu teško je i nabrojati u nekoliko knjiga. Evo samo par stvari: sami Bohrov model atoma je posljedica Boškovićevog modela atoma, Bošković je prvi govorio o neeuklidskoj geometriji i predlagao je geometriju sa tri i više prostornih i jednom vremenskom veličinom ( takvu danas koristimo ). Također, prvi je izveo 4 osnovne diferencijalne formule sferne trigonometrije, a u fizici je isticao relativnost prostora i vremena. Radio je Bošković i na zakonima sila što je poslije uspješno nastavio Michael Faraday. Osim matematike, fizike i astronomije bio je i diplomat, pjesnik, filozof. Sasvim sigurno su za njegov uspjeh neku ulogu odigrali i hercegovački geni.

Kao što vidimo, Hercegovci su u znanosti prisutni na puno područja, negdje više negdje manje. Osobe poput dr. fra Lea Petrovića, fra Grge Martića i mnogih drugih spomenutih i nespomenutih mislilaca i znanstvenika  su osobe na koje se odnosi ovaj članak.
Treba reći da Hercegovina i danas daje sveučilišne profesore, prirodoznanstvenike, filozofe, arhitekte, povjesničare, jezikoslovce, inženjere i ostale stručne i znanstvene kadrove. Neki od Hercegovaca poput Ferde Bašića, Veselka Koromana, Zlatka Ugljena su zbog iznimnih znanstvenih i umjetničkih dostignuća akademici, bilo kao članovi HAZU, odnosno ANUBiH.

Nadam se da je sintagma sa početka članka ‘znanost i Hercegovina’ sada malo logičnija i jasnija, jer uistinu Hercegovina ima puno ljudi koji su znanstvenim radom obogatili hercegovaču znanstvenu baštinu. Sigurno da neki od znanstvenika nisu spomenuti u ovom članku, ali to je još jedan dokaz bogate znanstvene baštine. Tko zna tko je sve bio ‘ero’, jer pripremajući se pisati ovaj tekst negdje sam pročitao da je i Tesla nosao bijele čarape..

Bruno Penava, Moj kamen – glasilo hercegovačkih studenata

Oglasi