Imigranti iz zagrebačke i sarajevske perspektive ili zašto je sve odjednom tako napeto?

Kako to da Hrvatima iz Hrvatske odjednom smeta to što među imigrantima postoje i potencijalni teroristi? Od njih nekoliko stotina, ili tisuću u „najgorem slučaju“ sigurno svi ne mogu biti potencijalni teroristi ako već može ijedan. No, i kada bi se najgori scenarij ostvario, pa od tisuću imigranata koji dođu u Hrvatsku svih tisuću bude teroristički naoštreno, zašto je to toliko strašno? U susjednoj Bosni i Hercegovini, koja je inače dom za pola milijuna njihovih sunarodnjaka Hrvata, a većina tih Hrvata su građani i RH, egzistira negdje oko 5 000 radikalnih islamista koji javno pozivaju na rat i na klanje kršćana. Većina dotičnih susjeda ima i putovnice, pa bez problema mogu doći popiti kavu na Stradun ili prošetati Ilicom. Mogu ući i u crkvu sv. Marka da malo razgledaju pa da prenesu dojmove o vitrajima ekipi u Gornjoj Maoči ili Vogošći.

Kako je moguće da im toliko smetaju možebitni teroristi iz Sirije, a oni gotovo deklarirani iz BiH im već 25 godina nisu ni interesantni? Je li u pitanju matrica balkanske solidarnosti, pa i kod njih prevladava mišljenje „ajde, kakav je da je, naš je?“ Ili se možda ne brinu jer misle da će imati vremena reagirati, jer ako teroristi „krenu“ onda će prvo „krenuti“ na Hrvate iz BiH? Postavljaju li oni tako neoprezno i podsvjesno BiH Hrvate kao živi štit, jer da se netko boji potencijalnog terorista iz Sirije, a onaj deklarirani iz Bosne mu je simpatičan i bezopasan, je vraški zanimljiv fenomen. Držim da fenomen ima rasističku osnovu, jer puno se lakše očito čovjek solidarizira s teroristom koji je bijel i sličan njemu, nego s onim koji rasom nije identičan Balkancu. Od terorizma, nažalost, gori je samo rasizam. Samo na Balkanu.

Slijedom misli, pitam se također, kako su toliko skloni tisuće i tisuće gladne djece i još gladnijih majki skloniti iza ramena nekoliko terorista i pod krinkom straha promovirati ksenofobiju? Zašto onda, gospoda suci, ne zabrane i ulazak građanima BiH u RH? Ništa drugačija analogija ne bi bila kada bi se vodilo javni linč protiv primanja građana BiH u RH jer u njoj također ima terorista, u postotcima vjerojatno i više u odnosu na građane BiH nego što je to stvar s imigrantima teroristima koji su građani Sirije. Reći da ne treba primati imigrante jer među njima možda ima terorista je isto kao i reći da ne treba primati turiste jer eto i među njima možda ima terorista. Da dolazi netko iz Sirije u Dubrovnik s pozamašnom svotom novca nitko ga ne bi pitao je li terorist, a može biti. Vjerojatno bi tako i došao. Nije baš izgledno da će terorist doći umotan u zastavu ISIL-a. Kada dolaze otac i kćer da prežive, onda je pitanje o terorističkoj prošlosti ili budućnosti prvo na tapeti. Znači, nije bitno zbog čega netko dolazi nego tko dolazi. Da preciziram, bitno je očito ima li taj netko novac koji će potrošiti na Jadranu. Zovete li se to licemjerje ili postoji neki blaži pojam?

Tko su gospoda koja prosvjeduje pred mađarskom ambasadom u BiH jer je Mađarska izgradila zid i vjerojatno će graditi još jedan? Pa zar nisu upravo oni kolektiv koji se zalaže za demokraciju i suverenost, ili to vrijedi samo kada govorimo o BiH? Kada netko uopće izjavi nešto vezano za politiku BiH, primjerice kada Kolinda Grabar Kitarović ili Ivo Josipović spomenu federalizaciju, oni se tako snažno uzbune jer se netko miješa u unutarnje stvari BiH. Recimo da se slažemo.

No, zašto onda isti traže mjesto u mađarskoj politici? Zar je demokracija demokratska samo onda kada nije i ksenofobna? Zar i to nije pravo građana? Ako su Mađari izabrali svoju vladu, zašto bi ona bila onemogućena u provođenju odluka? Tko su oni, šačica dežurnih moralnih kritičara, koji se usuđuju i pomisliti da je dužnost mađarske ambasade uopće ih i doživjeti? Da su to Mađari koji žive u BiH i prosvjeduju, to bi bilo sasvim smisleno i legitimno. No, kako bi oni reagirali da se u Mađarskoj održi prosvjed ispred bosanskohercegovačke ambasade, a da Mađari traže nešto što nije njihov interes i volja? Bi li i tada, u duhu solidarnosti, postojala tolerancija s njihove strane, ili bi ih osudili i predstavili kao tiranine?

Zašto ljudi generalno, kada predlažu rješenja za imigrantsku krizu, imaju samo dvije opcije? Prva je kako mi se čini ta da ih se vrati, da se izgrade zidovi te da se pojačaju kontrole. Druga je ta da ih se prihvati i primi u Europu. Zašto, pobogu, u svijetu ne postoji viralno zahtijevanje građana i pritisak na vlasti da urade nešto po pitanju rata u Siriji pa da oni ne moraju bježati? Zar se tako teško ujediniti i inzistirati na jedinom logičnom rješenju, a to je da se međunarodna zajednica odlučno involvira u sukob u Siriji i riješi ga, kada ga je neodgovornom politikom i forsiranjem vještačke demokracije već uspjela inicirati? Nama očito imigrantska kriza služi kao još jedna izlika za taborenje, svađu i podjele, a vrlo lako je mogla biti pojava koja nas je mogla ideološki i vanjskopolitički ujediniti. Dok to pojedinci ne shvate, a zasigurno hoće, već previše života će biti ugašeno.

Oglasi