Kad uhljebi utihnu ili kako je Vlada Federacije ponosno obećala 20 000 novih problema?

Na 31. sjednici Vlade Federacije BiH obećano je kako će se osim već najavljenih 10 000 radnih mjesta u Federaciji BiH iduće godine pojaviti njih još 10 000. Budući da je Bosna i Hercegovina poznata po svojim moralnim i nadasve stručnim političarima to je obećanje stavljeno i na papir kroz usvojeni Program rada Federalnog zavoda za zapošljavanje za 2016. Povijest nas uči kako su naši političari iz sva tri tora itekako dosljedni u provođenju akata, programa, zakona, a pogotovo Ustava pa nemamo razloga zbog kojega bi posumnjali u izvedivost proklamacija s 31., kao ni sa svih ostalih sjednica održanih u većem bosanskohercegovačkom entitetu.

_____________ piše: Marijan Knezović

Povijest se, na žalost svih onih koji Bosni i Hercegovini žele dobro te su interes svoje države i svoj(ih) naroda spremni pretpostaviti interesu svog kuma, rođaka, prijatelja ili ljubavnice, ipak ponavlja. Nastavljaju tako naši divni političari gasiti vatru benzinom. Kada živiš u državi gdje je jedina mainstream izreka koja odgovara svima ona da se klin klinom izbija, nije za čuditi se to što političari, preciznije politički diletanti, nastavljaju renovirati javni sektor dok u isto vrijeme na egzistencijalnu giljotinu osuđuju sve one koji nisu na državnoj sisi, onoj sisi koju možeš dojiti do 70 i neke godine, a ako sisom predsjedava tvoja politička opcija možda mlijeko možeš podijeliti i sa sebi bliskim i neosporno radišnim ljudima. No, priroda nas također uči da svemu jednom dođe kraj, pogotovo onda kada se milijuni pokušavaju nahraniti jednim kolačićem.

Zanimljivo je kako isti oni koji jutri ne mogu pronaći zajednički jezik oko bilo kojeg pitanja s etničkim prefiksom već poslijepodne bratski dižu ruke za istu ideju, onu oko koje se prije glasanja nisu morali ni dogovarati jer je ona samorazumljiva i nije podložna riziku općeg konsenzusa ili neslaganja. Umjesto ponosnog guranja BiH u crnu rupu i forsiranjem zapošljavanja, uglavnom u maćehinskom sektoru, bilo bi lijepo kada bi se jedno jutro probudili i vidjeli obećanje kako Federacija neće podijeliti 20 tisuća ugovora na neodređeno već kako će podijeliiti barem 100-tinjak tisuća otkaza onim parazitima čiji rad, odnosno nerad, sprječava bilo kakvu progresiju ostaka društvene zajednice. To bi bio veliki korak naprijed za razliku od uobičajenih skokova unazad.

Bilo bi lijepo i kada bi zadojena javnost predvođena drugorazrednim likovima s trećerazrednom pričom prestala aplaudirati političkoj kasti koja uporno koristi sol za liječenje otvorene rane. Tako bi se možda netko dosjetio kako je pravo ili ti ga jedino riješenje oslobađanje kapitala, stimuliranje poduzetništva, ne nužno i smanjenje poreza ali svakako rekonstrukcija sadašnjih zakona, procedura i birokratskih kazni za one koji ne doje. No, to se ne smije činiti dok u protektoratu dežuraju tisuće napaljenih socijalista koji bi svako pa i najmanje približavanje neokapitalizmu nazvali ekonomskim genocidom u nekom jeftino plaćenom tekstu u Oslobođenju. Takvu vrstu publiciteta nijedna bošnjačka, a pogotovo „bosanskohercegovačka“ stranka ne želi.

Tako se umjesto na Kanadu koja ekonomski cvate, a bjesomučno reže javni sektor, naše mecene koje su uglavnom iz SDA ugledaju na Grčku koja ovih dana unatoč financijskom kolapsu nastavlja zapošljavati ljude. Izračunali su, vjerojatno, kako je jeftinije nekoga zaposliti nego kao neke hrvatske poštenjačine svaki puta iznova plaćati glas u ime tobožnjeg boljitka. No, nije ovo prvi put u povijesti da neka država ili neki entitet imaju nestručnu, nekompetentnu, korumpiranu i katastrofalno lošu vladu koja uništava i ono malo što u toj zajednici funkcionira, ali je svakako prvi put da oni koje se uništava svom uništitelju, u duhu stockholmskog sindroma, plješću ili ponizno šute.

Pokušaj stvaranja multietničke, a k tomu i socijalne države rezultirao je tek već spomenutim socijalnim slučajevima oboljelim od stockholmskog sindroma, javnom sektoru koji nas vuče na dno oceana i politikantima koji isti taj javni sektor neprestano pune helijem omogućujući nam da povremenim udasima odgodimo neizbježnu katastrofu.  20 tisuća eventualnih i isforsiranih radnih mjesta neće nas spasiti već samo dublje ukopati, a ako naši političari ne otvore vrata istinskom kapitalizmu i odreknu se socijalističko represivnih metoda, samo je pitanje vremena kada će doći potres koji će nas do kraja zakopati. Naravno, bili bi zakopani po načelu konstitutivnosti na cijelom teritoriju BiH, a ne samo u entitetima, tako da nemamo razloga biti žalosni ni tužni već u ime svih ovih događaja možemo i nazdraviti.

Oglasi