Feministice, zašto se ne borite protiv pljačkanja hercegbosanskih majki?

Nije tajna kako porodiljne naknade za majke u ZHŽ-u i HNŽ-u, kao i u ostalim kantonima s hrvatskom većinom i nekima od kantona s bošnjačkom većinom kasne već godinama. Nije tajna ni kako županije, koje bi naknade trebale isplaćivati, plivaju u dugovima koje im je ostavila nelegalna i platformaška vlada. To se posebno odnosi na ZHŽ čiji je proračun gotovo nemoguće konsolidirati nakon duga koji su iza sebe ostavili razni miljenici sarajevske mahale. No, postoji li opravdanje za sustavnu pljačku hercegovačkih majki dok se sredstva konstantno ubrizgavaju u razne projekte? Zaposlena samohrana majka, a takvih je nažalost mnogo, nakon što rodi dijete prestaje primati plaću od svog poslodavca. Isplaćivanje porodiljne naknade preuzimaju kantoni i tu počinje kalvarija. Tisuće majki osuđene su na život bez ijednog feninga primanja idućih 7, 8, 9 i tko zna koliko mjeseci. Nekoliko je faktora vrlo važno i javnost ih mora znati.
Nastavi čitati “Feministice, zašto se ne borite protiv pljačkanja hercegbosanskih majki?”

Oglasi

Kako su državni sisavci i NVO brigada krenuli u rat protiv imaginarnih neprijatelja?

U tmurnom desetljeću fašizma u prošlom stoljeću postojale su razne metode obmanjivanja masa kako bi se njima lakše upravljalo. Uglavnom, kako bi takva manipulacija bila moguća, valjalo je imati i neprijatelja pred kojim bi se četa hrabrih ustanika (kasnije fašista) ujedinila. Neprijatelji koji su homogenizirajuće djelovali na fašiste bili su Židovi, Romi, crnci ili pripadnici neke druge vjerske ili etničke skupine. Nerijetko i politički protivnici bez obzira na rod, religiju ili seksualnu orijentaciju. Horde mladih, a i starih fašista tako su beskompromisno ratovale kako ne bi ustuknule pred neprijateljem, bio on nesretni Amram iz Krakova ili nešto tamnoputiji Pablo iz Bukurešta. U tom zatrovanom svijetu pojava antifašizma bila je vjerojatno jedina dobra stvar koja se dogodila. Dominirajući opus djelovanja tadašnjih antifašista nije bio en passant eliminiranje neprijatelja niti je to bilo idolopoklonstvo naspram Roosevelta ili Churchilla. Bila je to težnja ljudi koji nisu željeli patnju, bol i diskriminaciju i kao takvi danas zaslužuju aleje, spomenike i biste na svakom koraku jer nas očito netko treba podsjetiti kako mržnja nije osobito altruističan društveni alat.
Nastavi čitati “Kako su državni sisavci i NVO brigada krenuli u rat protiv imaginarnih neprijatelja?”

Kako se očekivana komedija pretvorila u neočekivani horor hrvatske kinematografije?

U zemlji u kojoj ne žive građani već porezni obveznici za očekivati bi bilo kada bi upravo taj porezni demon iz svakog platiše znao gdje mu odlazi „djelić“ mukotrpno zarađenog iznosa njegove plaće. Ivan – Goran Vitez, prosječni redatelj, kao i Zoran Lazić, ispodprosječni filmski scenarist u takvoj zemlji bi nekomu, nekada i negdje odgovarali za profesionalnu pronevjeru našeg novca ili ga u idealnim uvjetima ne bi ni dobili. Hrvatski audiovizualni centar, inače javni servis, spomenuti dvojac nagradio je s više od 4 milijuna kuna kako bi u koprodukciji s HRT-om na devastiranu postmodernističku kinematografsku scenu u Hrvatskoj ubrizgali „prvu partizansku komediju“ koja je ujedno i „najiščekivaniji film“ jedne otužne godine.
Nastavi čitati “Kako se očekivana komedija pretvorila u neočekivani horor hrvatske kinematografije?”

Pravočuđe: u slobodnoj državi slobodni su samo silovatelji i pedofili?

U državi u kojoj institucije rade svoj posao, kako često epitetiraju i samu Hrvatsku, na ulicama sigurno nemamo kvartete osuđenih silovatelja i pedofila. Druga nepravomoćna presuda od 6 mjeseci 61-ogodišnjem monstrumu je izrečena u Općinskom sudu u Splitu. On je profesor koji je seksualno zlostavljao, blago rečeno silovao tada 16-ogodišnju kćer svoga prijatelja. Gadosti koje mu se stavljaju na teret, a već su drugi put nepravomoćno „potvrđene“ bilo bi nepristojno ponavljati. No, nipošto ne bi nepristojno bilo kada bi u ovom trenutku, dok zgađen svojom državom pišem ovaj tekst, mogao navesti njegovo ime i prezime. To je, naravno, zaštićeni podatak te se zbog njegove takozvane časti ne može pronaći niti je javno dostupan već se njegovo ime kamuflira u inicijale. Još jedna stvar koja nije javno dostupna, a već dugi niz godina postoji, je i sam registar pedofila. Napomenimo, registar branitelja je objavljen, što smatram sjajnim potezom, ali mi je nejasno po čemu je to lažni branitelj opasniji od stvarnog pedofila. Istina je jednostavna. Država na pedofile nema izdatke, a na branitelje ima.
Nastavi čitati “Pravočuđe: u slobodnoj državi slobodni su samo silovatelji i pedofili?”