Cvati tamo gdje si posijan!

Literalni rad “Cvati tamo gdje si posijan” u konkurenciji od preko 150 nominiranih radova nagrađen je trećim mjestom. Natječaj je raspisala HKZ Troplet, a neke od smjernica su bile očuvanje hrvatske kulturne baštine u Bosni i Hercegovini te očuvanje kršćanskih svjetonazora. Cijeli rad pročitajte u nastavku. Nastavi čitati “Cvati tamo gdje si posijan!”

Oglasi

Dragojević kao endem modernog pjesništva

Nedugo nakon predstavljanja moje prve knjige, recenzent Vremenskog putnika, Stipe Odak, u dopisivanju mi je sasvim nošalantno priopćio da je Danijel Dragojević najbolji živući hrvatski pjesnik. Mislim, u redu, ali zar to nije pitanje oko kojeg se obično vode rasprave? Očito nije. Tomislav Čadež je kod Stankovića u nedjelju ponovio istu stvar, također potpuno samouvjereno i bez ostavljanja prostora mogućnosti da možda i nije tako. I on je Danijela Dragojevića nazvao najboljim hrvatskim pjesnikom, a svrstao ga je u skupinu introvertiranih, što je možda i najveći kompliment koji neki pjesnik može dobiti. Nastavi čitati “Dragojević kao endem modernog pjesništva”

Nepodnošljiva lakoća postojanja

Ne sjećam se svog prvog koraka, ali se sjećam svog prvog pada. Ne sjećam se prvog osmijeha, ali u vitrajima i freskama mog pamćenja prva suza još odjekuje. Ne sjećam se ni prve iskorištene prilike, ali prva potraćena zvoni u meni kao zvona sa zvonika priobalne crkvice.

Nepodnošljivost. Da je promatram kao nešto loše? Ne. Tek u zoru kada vidim život i začujem titranje padajućeg lista u zraku mogu nepodnošljivost gledati kao poklon. Jer, da je sve podnošljivo, protiv čega bi se borio svojim koracima i izljevima tinte? Tek kada sam gurnut u stramputicu s čeličnim mačem i olovnim štitom od života mogu dotaknuti svijet. Nastavi čitati “Nepodnošljiva lakoća postojanja”