Obraz za telale u ZHŽ-u

Sramotna je neprofesionalnost i korumpiranost vlasti u ZHŽ-u. Što je Posušje, što je Herceg Bosna? To nisu oni koji javne obrazovne institucije doživljavaju kao privatnu svojinu i ne vode se nikakvim moralnim standardima.

Pošušje, Herceg Bosna – to su svi oni učenici koji stoje pred posuškom gimnazijom i traže pravdu, to su svi profesori koji direktno IZLAŽU SEBE i svoju egzistenciju kako bi osigurali dostojanstveno obrazovanje za mlađe generacije te zbog tog nerijetko bivaju kažnjeni, kao i njihove obitelji.

Posušje i Herceg Bosna, to nije ministarstvo koje se ruga zdravom razumu građana niti ministrica koja nije spremna, ne zna i ne želi preuzeti odgovornost i odstupiti. Posušje i Herceg Bosna, to je sutkinja koja je u presudi ‘oprala’ ministricu, iako mnogi krive i sud, ali samo zato jer nisu vidjeli presudu, a vidjeli je nisu jer mnogi ne žele da se vidi. Ovakvi događaji su oni gdje se moraju zauzeti strane, a lijepo je znati da će oni koji su izabrali stranu istine i pravde – pobjediti, jer uvijek to Bog tako posloži.

Dok je fra Grgo bio živ, napali ga fratri u Kreševu da objavi da je Hrvat, a on im odgovori: “Ako je Vaše hrvatstvo za telale, nije moje!” Lijepo je vidjeti profesore kako slijede ideje čovjeka po kojem škola nosi ime. Dragi profesori, a i učenici, ako je ”njihov obraz” za telale, nije vaš!

P.S. Četiri godine sam pohađao Gimnaziju fra Grge Martića. Bio sam i previše živahan, često i neodgovoran. Ipak, nikad me nijedan profesor nije oštetio na bilo koji način, dapače. Ne treba mi veći razlog zašto da vjerujem kako odluke i prosudbe naših profesora mogu biti Biblija za pojedince u ministarstvu i vlasti. I ne treba mi previše pameti da zaključim kako će se djeca ugledati na profesorice i profesore, a ne na foteljaše, što nam opet govori – nije sve tako crno.

Oglasi

Pravočuđe: u slobodnoj državi slobodni su samo silovatelji i pedofili?

U državi u kojoj institucije rade svoj posao, kako često epitetiraju i samu Hrvatsku, na ulicama sigurno nemamo kvartete osuđenih silovatelja i pedofila. Druga nepravomoćna presuda od 6 mjeseci 61-ogodišnjem monstrumu je izrečena u Općinskom sudu u Splitu. On je profesor koji je seksualno zlostavljao, blago rečeno silovao tada 16-ogodišnju kćer svoga prijatelja. Gadosti koje mu se stavljaju na teret, a već su drugi put nepravomoćno „potvrđene“ bilo bi nepristojno ponavljati. No, nipošto ne bi nepristojno bilo kada bi u ovom trenutku, dok zgađen svojom državom pišem ovaj tekst, mogao navesti njegovo ime i prezime. To je, naravno, zaštićeni podatak te se zbog njegove takozvane časti ne može pronaći niti je javno dostupan već se njegovo ime kamuflira u inicijale. Još jedna stvar koja nije javno dostupna, a već dugi niz godina postoji, je i sam registar pedofila. Napomenimo, registar branitelja je objavljen, što smatram sjajnim potezom, ali mi je nejasno po čemu je to lažni branitelj opasniji od stvarnog pedofila. Istina je jednostavna. Država na pedofile nema izdatke, a na branitelje ima.
Nastavi čitati “Pravočuđe: u slobodnoj državi slobodni su samo silovatelji i pedofili?”

LePen i Trump su dvorske lude ali je neokonzervativizam ideologija budućnosti

Irving Kristol, zasigurno jedan od najveći teoretičara  konzervativnih ideologija u povijesti te popularno okrunjeni „autor neokonzervativizma“ zadužio je u prosincu 1964. godine New York Times Magazine tako što je, između ostalog, izjavio kako je „nostalgija jedna od najlegitimnijih i svakako najtrajnija ljudska emocija, ali je politika nostalgije u najboljem slučaju zbunjujuća i  u najgorem  – opasna.“  Bio je to prvi put da američki intelektualac,  u njegovom slučaju – afirmirani , propitkuje ideju nostalgije te time konzervativizam postavlja na pijadestal besmislenog, opasnog i često pogrešno tumačenog  ideološkog svijeta. Iako se rađanje neokonzervativizma nikako ne pripisuje Kristolovom tekstu iz 1964., svakako je to bio prvi od nekoliko temelja nove svjetske ideologije, reformiranog konzervativizma koji tek sada, desetke godina nakon, postaje u potpunosti prihvaćen kao ideja koja zaslužuje masovnu proklamaciju.
Nastavi čitati “LePen i Trump su dvorske lude ali je neokonzervativizam ideologija budućnosti”

Kako bi trebalo izgledati pismo budućeg premijera Republike Hrvatske?

U zdravim, normalnim i produktivnim društvima  normalno je da premijer, predsjednik i ostali visoki dužnosnici poštuju zakone države u kojoj žive, rade i bivaju izglasani ili koje na kraju krajeva i sami izglasavaju. U Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj to se ne očekuje, pa politički dužnosnici, upravo oni koji bi trebali biti matrica zdravog društveno političkog ponašanja, zakone krše. Kada bi to kršenje prestalo, onda bi sasvim sigurno mogli očekivati ovakvo pismo. Kao jedan od elemenata zdravog društva, ovo hipotetsko pismo lijep je pokazatelj koliko smo daleko od vladavine zakona, poštivanja drugih i drugačijih, političke samosvijesti i moralnoga legitimiteta. Nastavi čitati “Kako bi trebalo izgledati pismo budućeg premijera Republike Hrvatske?”

AUDIO: Gostovanje u emisiji RM BiH – “Umjetnost nema nacionalnost ni JMBG”

Na temu moderne umjetnosti, zapadnjačkih performansi koje ostavljaju sve vidljiviji trag i u našoj umjetnosti govorio sam u emisiji RM Bosne i Hercegovine. Između ostalog, bilo je riječi o Nives Celzijus, Tončiju Huljiću, Vlasti Delimar i današnjim akterima tzv. umjetničke scene. Razgovaralo se i o tome zašto mladi ne čitaju kao i o problemima na koje mladi umjetnici nailaze u svojim životnim putevima, te o blogu Kneževina Slobode. Nastavi čitati “AUDIO: Gostovanje u emisiji RM BiH – “Umjetnost nema nacionalnost ni JMBG””

Život državnog službenika

Ponedjeljak, ljeto 2015.

Marko je ustao rano, nešto poslije 11 sati. Da se probudio samo pola sata kasnije, zakasnio bi na posao. Ponedjeljak je. Nakon iznimno teškog vikenda, vrijeme je za odmor. U ured je stigao negdje oko 11 i 30. U uredu ga čekao kolega koji je stigao par minuta prije njega. To je zaključio po tome što se iz kave još uvijek „dimi“ i po tome što je pepeljara tek napola puna.  Nastavi čitati “Život državnog službenika”