Bosna i Hercegovina u koaliciji s “Danteovim Paklom”

Kada čovjek traži nešto što mu pripada, za njega možemo reći kako je racionalan. Kada čovjek pak traži nešto što mu ne pripada, možemo ga nazvati iracionalnim. S druge strane, kada čovjek ne traži nešto što mu ni ne pripada – on je opet racionalan. No, kada netko ne traži ono što mu neupitno pripada on nije niti racionalan, niti iracionalan. On je, ako je „obični građanin“ tek nevješt i neobjašnjiv, a ako je političar koji zajedno s kolegama kroji budućnosti milijuna – onda je, da se ne lažemo, izdajica. Prestane se čovjek nadati kada vidi da nitko ne traži ono što mu pripada, dok s druge strane mnogi traže ono što im ne pripada.
Nastavi čitati

Oglasi

Kako dragi Mirsade ili hoće li Ustavni sud BiH presuditi sam sebi?

Šefica Kluba zastupnika SDS-a u Parlamentu BiH Aleksandra Pandurević istaknula je kako su Prijedlog zakona o Ustavnom sudu BiH i Prijedlog zakona o izmjeni Kaznenog zakona BiH upućeni redovnu parlamentarnu proceduru, a predlagatelji su zastupnici SNSD-a, SDS-a, DNS-a i koalicije PDP – NDP u Zastupničkom domu državnog Parlamenta BiH. Naime, Ustav BiH je jasan i kaže da će pet godina nakon uspostave Ustavnog suda BiH, Parlament BiH predvidjeti drugačiji način izbora stranih sudaca, koje je do sada birao predsjednik Europskog suda za ljudska prava.
Nastavi čitati

Neće grom u daidže ili kako je fratar umislio amfiteatar?

Nije nacionalist i kaže kako je nacionalizam temeljni problem naše države. Taj anacionalni autoritet je svejedno prvi u redu kada treba separirati hercegovačke od bosanskih franjevaca. Regionalizam se također tumači kao nacionalizam, i to onaj primitivniji, ali on to očito ne razumije pa nerijetko proklinje ideologiju koja ga je izgradila. Zove se Drago Bojić, a ime mu krasi i prefiks fra. Bosanski je franjevac koji trenutno služi na župi u Jajcu. Jedan od odmetnika koji se gnušaju i svog kardinala Puljića, a onda i ostalih koji ne štuju njihov bezimeni kult, žargonski poznat pod nazivom ”daidžizam”. Nacionalnost mu je konvertirajuća, kao i stavovi, župa, principi i moralne bezvrijednosti. Nije problem što takav netko postoji, dapače. Problem je što živi u ulozi frontmena svih daidža i nanosi štetu Vrhbosanskoj nadbiskupiji koja je jedna od rijetkih institucija koje još nastoje zaštiti građane Bosne i Hercegovine, pa tako i Hrvate katolike. Fenomen fra Drage sam po sebi je isfuran i nevažan, no u kontekstu vremena u kojem se katolici prepolovljavaju, a Bojić obnaša dužnost celebritya, nemjerljivo važan.
Nastavi čitati

Imigranti iz zagrebačke i sarajevske perspektive ili zašto je sve odjednom tako napeto?

Kako to da Hrvatima iz Hrvatske odjednom smeta to što među imigrantima postoje i potencijalni teroristi? Od njih nekoliko stotina, ili tisuću u „najgorem slučaju“ sigurno svi ne mogu biti potencijalni teroristi ako već može ijedan. No, i kada bi se najgori scenarij ostvario, pa od tisuću imigranata koji dođu u Hrvatsku svih tisuću bude teroristički naoštreno, zašto je to toliko strašno? U susjednoj Bosni i Hercegovini, koja je inače dom za pola milijuna njihovih sunarodnjaka Hrvata, a većina tih Hrvata su građani i RH, egzistira negdje oko 5 000 radikalnih islamista koji javno pozivaju na rat i na klanje kršćana. Većina dotičnih susjeda ima i putovnice, pa bez problema mogu doći popiti kavu na Stradun ili prošetati Ilicom. Mogu ući i u crkvu sv. Marka da malo razgledaju pa da prenesu dojmove o vitrajima ekipi u Gornjoj Maoči ili Vogošći.
Nastavi čitati

Federalizaciji se protive samo oni koji ne znaju što ona nosi

Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma, koji je u okviru vremena i prilika bio uspjeh međunarodne politike, glavni skeptici su bili upravo njegovi idejni začetnici, vanjskopolitički maheri američke politike. Već se tada na potpisivanje konfederacije, koja je olako zaboravljena kao da nikada nije ni potpisana, gledalo s dozom pesimizma i pod velom upitnika kako će se održati balans između dva donedavno zaraćena naroda, a jedan ima i ne toliko simboličnu brojčanu nadmoć nad drugim. No, Washington je kao sporazum bio okosnica i vjerojatno najfunkcionalniji sustav koji je u BiH bio na snazi. Dayton, ma koliko on u teoriji djelovao simpatično, nikako ne snosi krivnju za disfunkcionalnu Bosnu i Hercegovinu, već je snosi krah međunarodne politike koja je nepromišljenim djelovanjem od Daytona stvorila neki novi sporazum, vješto skriven pod krinku onoga što je potpisano 1996. Nastavi čitati

Kadeti reprezentacije Hercegovine napokon europski prvaci!

Zanimljivo je bilo promatrati neviđenu košarkašku groznicu koja je ovih dana svoje skrovište našla u bosanskohercegovačkoj javnosti. „Bosna je europski prvak u košarci“ i slični naslovi izvirali su kao voda na svim društvenim medijima i portalima. Ispočetka sam odbijao kliknuti na vijest jer sam bio uvjeren da se radi o nekoj šali ili satiri jer mi je bilo nejasno kako ta Bosna, za koju sada kao košarkašku reprezentaciju prvi put čujem, može biti europski prvak, a europsko prvenstvo počinje tek za tri tjedna. No, brzo sam zahvaljujući par profesionalnijih portala koji su u naslov senzacionalne vijesti uvrstili i riječ „kadeti“ shvatio o čemu se radi. Naravno, bilo mi je drago jer je moja država u nečemu prva u Europi. Sve ono što je uslijedilo ostati će upamćeno kao sociološka katastrofa nezrele države.
Nastavi čitati

Instalacija „2015“ – Bosna i Hercegovina uvozi vodu, a izvozi talibane

Bosna i Hercegovina je sa 9 461 metrom kubnim pitke vode po glavi stanovnika, prema rezultatima istraživanja Svjetske banke o obnovljivim izvorima vode za piće, prva u regiji i sedma u Europi, ali uvozi osam puta više vode nego što izvozi. Pretjerano drukčija situacija nije ni kada je riječ o žitaricama, posebice ako znamo da BiH ima 250 000 hektara neobrađenih površina, a godišnje uveze 150 tisućica tona kukuruza. To su samo neke od sastavnih brojki deficita BiH, koji i ne baš tako zapanjujuće svake godine biva sve veći. Bilo kakav vid dugoročne ili bar kratkoročne makroekonomske politike s glavom i repom postoji otprilike u onoj mjeri koliko u Sjevernoj Koreji postoji sloboda medija i izražavanja ili onoliko koliko u filmovima Stanleya Kubricka postoji jednostavnost i površnost.
Nastavi čitati

Europa se trese, a mene u Sarajevu uče da sam Bosanac

Grčka je samo još jedna referenca svim populističkim političarima

Grčki scenarij nije samo igrokaz za medije i uskoro jučerašnja priča. Grčki scenarij je ismijavanje svih onih koji do svojih obaveza, gle ti čuda, drže. Najavljivanja ekstrovertiranog premijera utopijskih želja Alexisa Tsiprasa nisu ništa nego odmetnička politika s opasnim potencijalom da preraste u nedemokratsku vladavinu, pa čak i unatoč referendumu koji je ustaljeni panični manevar zemalja s labilnom demokracijom. Neodgovorna ekonomska politika i nespremnost na kalkuliranje zaštitni su Tsiprasov znak od dolaska na vlast.
Nastavi čitati